Savjetovanje

ECHINACEA

ECHINACEA

Ljekoviti pripravci biljnih vrsta roda Echinacea spadaju među najpopularnije i najprodavanije proizvode na bazi ljekobitog bilja u svijetu.
Prirodno stanište biljke je sjeverna Amerika, pa su nativni Amerikanci-Indijanci prvi upotrebljavali biljne vrste roda Echinacea u medicinske svrhe. Koristili su je u liječenju blažih rana na koži, kožnih infekcija, zmijskih ugriza i različitih uboda. Pleme Cheyenne koristilo ju je pri upalama grla i desni, pleme Choctaws u liječenju kašlja i dispepsije, pleme Comanche za zubobolju, a pleme Sioux za tegobe debelog crijeva i tonzilitis.
Echinacea se danas u cijelom svijetu primjenjuje kao sredstvo za jačanje imuno sustava, te za liječenje gripe i prehlade.
Do danas je poznato ukupno 9 vrsta roda Echinacea. U medicinske se svrhe, prije svih koristi vrsta E. purpurea, te vrste E. angustifolia i E. purpurea. Od ostalih vrsta, koje se uzgajaju kao ukrasno bilje, definirane su: E. atrorubens, E. laeviguta, E. paradoxa, E. sanguinea, E. stimulata, E. tenneessensis.
Kemizam biljnih vrsta roda Echinacea je iznimno bogat i šarolik. Međutim, od svih prisutnih djelatnih tvari ističu se tri skupine: FENOLNE SASTAVNICE (fenilpropanoidi, flavanoidi, terpenoidi, poliacetileni), DUŠIČNE SASTAVNICE (alkilamidi, alkaloidi), UGLJIKOHIDRATI (polisaharid I i II). Od ostalih kemijskih sastavnica nalazimo reducirane forme šećera, fitosteroli, sulfate, karbonate.
Rod Echinacea je jedan od najistraživanijih biljnih rodovo uopće. Provodi se veliki broj znanstvenih istraživanja (in vitro, in vivo, klinička ispitivanja), koja se večinom odnose na imunomodulatorno djelovanje.
Rezultati in vitro i in vivo ispitivanja su dokazali mehanizme djelovanja  Echinaceae na imuno sustav. Dokazano je modificiranje koncentracija interleukina (IL-1, IL-6, IL-10) i TNF-α. Echinacea ima sposobnost aktivacije makrofaga i NK stanica, što dovodi do povećane fagocitoze i proliferacije stanica, uslijed čega dolazi do bržeg i učinkovitijeg suzbijanja virusnih infekcija. Dodatni učinak se postiže povećanjem koncentracije subpopulacija limfocita i postotka limfocita periferne krvi.
Klinička ispitivanja ispituju djelotvornost pripravaka Echinacea u liječenju prehlade (početak primjene unutar 24 sata od prve pojave simptoma), ali i u preventivne svrhe. Velika većina rezultata provedenih ispitivanja je pokazala djelotvornost pripravakaEchinacea, i u liječenju i u prevenciji.  Dokazan je učinak na sve simptome prehlade(upaljenost grla, začepljenost nosa, kihanje, groznica, iscrpljenost, curenje iz nosa itd.) i na značajno skraćenje trajanja oboljenja. Rezultati su također pokazali da su najdjelotvorniji pripravci dobiveni iz svježeg biljnog materijala vrste E. purpurea, koji su STANDARDIZIRANI, i primjenjeni u što ranijoj fazi oboljenja.
Koje su tri osnovne specifičnosti djelotvornosti pripravaka Echinacea, u odnosu na druge imunomodulatore. Prva specifičnost je aktivacija imuno sustava, druga je mogučnost primjene i u terapijske i u preventivne svrhe. Treća specifičnost je antivirusno i protuupalno djelovanje.
Provedena su i ispitivanja u svrhu potvrde antivirusnog djelovanja na različite vrste virusa. Tako je dokazano pozitivan učinak na infekcije izazvane virusom influenze, dišnim sinticijalnim virusom, koronavirusom, kalcivirusom, poliovirusom, rinovirusom i herpes virusom. Ispitivanja su dokazala i antibakterijsko djelovanje kod pojedinih vrsta bakterija (Streptococcus pyogenes, Hemophilus influenzae, Legionella pneumophila, Staphylococcus aureus, Klebsiella pneumoniae, Propionibacterium acnes, Clostridium difficile) i gljivica vrste Candida albicans.

Koje su dnevne doze i načini primjene?
ODRASLI I DJECA STARIJA OD 12 GODINA:
PREVENTIVNA PRIMJENA – 2-3 puta dnevno, maksimalno 8 tjedana kontinuirano, ukupna dnevna doza minimalno 500 mg/dan
TERAPIJSKA PRIMJENA – 4 puta dnevno do poboljšanja stanja, zatim 2-3 puta dnevno do nestanka simptoma, početna doza od minimalno 1500 mg/dan, do nestanka simptoma minimalno 1000 mg/dan
DJECA 6-12 GODINA:
Pola dnevne doze za odrasle i u preventivnoj i u terapijskoj primjeni
DJECA 2-6 GODINA:
Pola dnevne doze za djecu 6-12 godina i u preventivnoj i u terapijskoj primjeni


 

Dječja imunost

Dolaskom jeseni, godišnji su odmori završeni i djeca počinju ići u vrtiće i jaslice, a oni stariji u školu. To je često početak učestalog pobola i većina roditelja misli da je djetetu oslabio imunitet. U prvim godinama života djeca se tek prvi puta susreću s mnogobrojnim mikroorganizmima i njihovo tijelo tek u tom prvom susretu stvara protutjela, naime imunološki sustav ima supstancije koje prepoznaju sve ono što je štetno po organizam, ali se aktiviraju i stvaraju protutijela tek nakon prvog kontakta. Imunološke reakcije su nepredvidive i ovise o mnogobrojnim faktorima. Svako dijete reagira drugačije. Djeca koja imaju učestale infekcije kod kretanja u školu nisu oslabljenog imuniteta, nego se prvi put susreću s različitim mikroorganizmima (posebice djeca koja su preskočila odlazak u jaslice). 7-8  pobola u tijeku godine koji ne ostavljaju posljedice je sasvim uredu. Treba biti oprezan sa primjenom antibiotika u tom razdoblju, jer se najčešće radi o virusnim infekcijama, a značajno se odražava na pojavu rezistencije na antibiotike već u ranoj dobi.

Pod pojmom imunosti podrazumjevaju se svi mnogobrojni fiziološki mehanizmi kojima tijelo reagira na svaku stranu, potencijalno toksičnu supstanciju, pa i onu koju stvara samo tijelo. Sam imunološki sustav je vrlo kompleksan i gotovo svi organi u tijelu sudjeluju u njegovom radu. Rastom i razvojem djeteta, raste i osnažuje se i njegov imuno sustav. On je temelj zdravlja cijelog organizma.

IMUNODEFICIJENCIJA je izuzetno rijetka, na nju se sumnja kod neprimjerene, učestale reakcije, kod nepotpunih ozdravljenja između infekcija, te učestalih infekcija koje zahvaćaju različite organe. Ta je bolest vrlo rijetka, ona može biti primarna, uzrokovana genetskom greškom ili sekundarna gdje je uzrok u nekom drugom sustavu. Alergije su bolesti imunološkog sustava, gdje on preburno reagira, a nastaju zbog neprepoznavanja opasnog od neopasnog (pokreće se imunološka reakcija na potpuno bezopasnu tvar npr. pelud biljaka).

Poseban problem su prerano rođena djeca, čiji je imuno sustav slabije razvijen i koja su podložnija infekcijama. Ona su često izložena i različitim medicinskim zahvatima (intravenozna prehrana, kateter, …)i boravku u medicinskim ustanovama, koji povečavaju mogućnost zaraze. Kako prepoznati kod tako malenih beba infekciju, ako nema povišene temperature? Smanjuje se pažnja i aktivnost, pojavljuju se problemi s prehranom, dolazi do promjene u boji kože, do otežanog disanja, usporava se rad srca…).

Dječje su bolesti dio odrastanja i ne možemo ih izbjeći, ali možemo pomoći imuno sustavu da se razvije, da bude uravnotežen i da funkcionira pravovremeno. O jakosti imuno sustava ovisi koliko će često dijete biti bolesno. Mnogo je čimbenika koji utječu na imuno sustav, ali je i mnogo mogućnosti da se dječjem organizmu pomogne u savladavanju svih mogućih prijetnji.


 

LANLinum usitatissimum, Linaceae

LANLan je jedna od rijetkih biljaka koja se uzgaja u vrtovima zbog svog izgleda, ali se i kultivira zbog široke primjene: u proizvodnji papira, za izradu tkanina, u proizvodnji boja, ribarskih mreža, sapuna, kao hrana domaćim životinjama, za izradu ploća za namještaj i ono što je sigurno najvažnije lan je ljekovita biljka dokazane djelotvornosti za ljudsko zdravlje, i kao lijek i kao hrana.

Lan je sigurno jedna od najstarijih kultiviranih biljaka. Uzgajao se već u Mezopotamiji i Egiptu. Prvo se uzgajao zbog sjemenki koje su bile hrana, a kasnije za dobivanje vlakana. Ne postoji samonikao, samo iz uzgoja i nepoznatog je podrijetla. Hipokrat je koristio ovu biljku kod bolova u probavnom sustavu. Dioskorides i Plinije su već dobro poznavali medicinski značaj ove biljke. U 8 stoljeću kralj Karlo Veliki je toliko vjerovao u moć lanenog sjemena da je donio zakone kojima je zahtjevao od svog naroda da ga redovito koriste sa ciljem održavanja dobrog zdravlja.

Lan je jednogodišnja biljka, visine 30-100 cm. Stabljika je razgranjena samo u gornjem dijelu. Cvijetovi su azurno plavkasti do bijeli, dvospolni, s kožičastim, dlakavim rubom. Cvjetovi su na stapci koja je duža od listova, a u čijim se pazušcima nalaze. Plod je okruglasto jajasti tobolac, peteropregradni u kojem su plosnate, sjajne, smeđe sjemenke. Sjemenke su bez mirisa, a kad se žvaču osjeća se blagi sluzastouljasti okus. Kakvoća lana ovisi o podneblju i načinu uzgoja. Razlikuje se ozimi lan koji sadrži i do 40 % ulja i proljetni lan.

Laneno sjeme sadrži oko 40% masnog ulja, koje se sastoji od linolenske, linolne, i oleinske kiseline, te manjih količina stearinske i palmitinske kiseline. Lan uzgojen u umjerenoj klimi sadrži veće količine nezasićenih masnih kiselina. Ulje lana spada u skupinu masnih vegetabilnih, sušivih ulja. Za postupak dobivanja koristi se hladno tještenje. Ulje lana je tamno zlatnožute boje, karakteristična slaba mirisa i uljasta okusa. Ulje se izrazito brzo kvari (užegne) pa je vrlo važan način čuvanja. Mora se čuvati na hladnom i suhom mjestu u dobro zatvorenoj posudi. Pod utjecajem zraka brzo se zgušnjava i postaje kiselo. Laneno se ulje najviše koristi za izradu firnisa, boja i lakova, te linoleuma. Ulje se koristi u kozmetici, čini kožu svilenkastom, a kosi daje sjaj.

LAN2Već dugi niz godina provode se istraživanja pojedinih nezasičenih masnih kiselina i njihov utjecaj na ljudsko zdravlje. Ulje lana bogato je esencijalnom masnom kiselinom α-linolenskom koja spada u tzv. omega-3 masne kiseline. Za zdravlje ljudskog tijela je od velike važnosti održavanje ravnoteže između omega-6 masnih kiselina i omega-3 masnih kiselina. Omega- masne kiseline potiču u našem tijelu stvaranje supstancija koje potiču upalne procese, dok omega-3 masne kiseline djeluju suprotno. Mnogi su skloni tvrditi da upravo ta neravnoteža u našoj ishrani predstavlja glavni uzrok niza bolesti, prije svega srčano-žilnih, ali i karcinoma i artritisa. Omega-3 masne kiseline iz ribljeg ulja su poznatije i malo je poznato da se iz α-linolenske kiseline mogu stvoriti dugolančane omega-3 kiseline EPA i DHA, te zamjeniti one iz riba jer je veliki broj osoba koje ih teško podnose. Tu treba svakako biti oprezan, jer su potrebne u tom slučaju značajno veće količine koje mogu izazvati nepoželjne nuspojave (dijareja, hiperglikemija). Istraživanja su potvrdila utjecaj lanenog ulja na sniženje kolesterola i povišenje tzv. HDL(high density cholesterol) koji je tzv. dobar kolesterol. To je sve razlog da se ovo ulje posebice preporuča osobama sa srčano žilnim tegobama jer na njih to ulje djeluje višestruko korisno, naime osim sniženja kolesterola koji ima visoki stupanj rizika za takve bolesnike djeluje i na zgrušavanje krvi, protuupalno, i na stanje krvnih žila. Prisustvo nezasičenih masnih kiselina opravdava primjenu lanenog ulja za liječenje mnogih kožnih bolesti, prije svega psorijaze i dermatitisa.

Laneno ulje sadrži i vitamine i minerale i ono što se zadnjih godina najviše istražuje, to su lignani i fitosteroli: sitosterol, dihidrositosterol, stigmasterol, kolesterol, kampestrol. Lignani pod utjecajem bakterija u crijevu stvaraju metabolite koji utječu na aktivnost estrogena. Tu se pokazalo vrlo korisnim dnevno uzimanje od 40 g sjemenki lana. Lignani spadaju u skupinu tzv. fitoestrogena, supstancija koje dolaze u biljkama, a izazivaju slično djelovanje kao estrogenski hormoni.

Uzimanje većih količina lanenog ulja svakodnevno može usporiti apsorpciju nekih lijekova, može izazvati interakcije sa nekim lijekovima i nužno je u tim slučajevima savjetovati se prethodno sa ljekarnikom ili liječnikom.

U epidermalnim stanicama sjemene lupine lokalizirana je sluz, koja se sastoji od tri djela. Neutralna frakcija (20%) hidrolizom daje ksilozu, arabinozu, glukozu, galaktozu, a dvije kisele frakcije (I-15 % i II-65%) hidrolizom daju ramnozu, galaktozu I galakturonsku kiselinu, dodatno frakcija II i fukozu. Ta je sluz neprobavljiva. Lanena je sluz izrazito gusta i žilava i upravo ta pojačana viskoznost je razlog njene široke primjene u medicinske svrhe. Laneno se sjeme uporablja kod zatvora(opstipacije), kao blago i neškodljivo sredstvo, ali djelovanje nastupa tek nakon 24-48 sata. Kako lanena sluz ima bljutav okus često se dodaju aromatične biljke ugodna mirisa i okusa. Do djelovanja dolazi zbog pojačane peristaltike izazvane bubrenjem sluzi jer se povećava volumen sadržaja crijeva, koji onda vrši pritisak na stijenke, ali i prekrivanjem sluznice crijeva unutrašnja površina postaje skliska, kao da je» podmazana». Vrlo je važno unjeti istovremeno u organizam i veće količine tekućine, jer u protivnom ima suprotno djelovanje. Sluz je korisna kod gastritisa i enteritisa jer stvara zaštitini film na sluznicama, koji pokriva, oblaže i štiti samu sluznicu i spriječava upalne procese. Laneno se sjeme preporuča uzimati dva do tri puta dnevno kod divertikulitisa, naročito je korisno za preveniranje. Izvana se koristi u obliku kataplazmi, kod kojih se koristi laneno brašno u obliku vlažnih ili vručih obloga kod lokalnih upala i kod čireva.


Samoliječenje

Živimo u vrijeme kada pojedinac sve više postaje svjestan da o njemu ovisi njegovo zdravlje, postaje svjestan nužnosti brige o svom načinu življenja, o ishrani, o unosu toksičnih tvari. Samoskrb obuhvaća sve postupke pojedinca sa ciljem postizanja i održanja zdravlja kao i spriječavanja i liječenja bolesti. Samoliječenje je dio samoskrbi u kojem pojedinac, na temelju prepoznatih simptoma, bez odlaska liječniku odabire lijek ili pripravak. Samoliječenje znači liječiti blage zdravstvene tegobe (glavobolja, prehlada, povišena temperatura, proljev, mučnina…). Međutim veliki je  broj mogućih opasnosti u samoliječenju:

  1. nepravovremeni odlazak liječnik- pacijent teško sam, bez stručne pomoći ljekarnika, može procijeniti na temelju uočenih simptoma, da li mu je neophodan (često puta i hitan) odlazak liječniku.
  2. neuočavanje svih simptoma
  3. pogoršanje stanja
Postoje neke skupine pučanstva: novorođenčad, trudnice, doilje, starija populacija, kronični bolesnici koji nikada, bez stručnog savjeta ne bi smjeli donositi odluke o samoliječenju.
Moguće su i mnogobrojne pogreške ako sami odlučite što primjeniti:

  1. nerazumjevanje djelovanja lijeka– dopušta se reklamiranje bezreceptnih lijekova kao potrošačke robe, a proizvođač ponekad naglašava samo pozitivne strane
  2. premala doza– dozu svakog lijeka, pa i biljnog ili vitaminsko-mineralnog mora odrediti stručna osoba za lijekove-ljekarnik, koji će uzeti u obzir sve potrebne elemente (dob, težinu, stanje organizma, postojeće bolesti)
  3. prevelika doza-pacijenti su skloni vjerovati da je bolje uzimati veće količine lijeka, a to može izazvati nusdjelovanja, pa čak i toksičnost ili interakcije s drugim lijekovima, ili hranom.
  4. kontraindikacije-kod biljnih i vitaminsko-mineralnih pripravaka, te mnogobrojnih sredstava za mršavljenje nema nikakvih uputa, pa ni onih o kontraindikacijama
  5. nuspojave-mnogi od pripravaka mogu izazvati nuspojave, na što proizvođači nisu dužni upozoriti
  6. interakcije-moguće su sa lijekovima, sa hranom, sa dodacima prehrani…
  7. praktični problemi-otvaranje pakovanja, nerazumjevanje teksta upute, način primjene, mogućnost unosa lijeka

Ljekarnici su najdostupniji zdravstveni radnici, do njih se može doći bez najave u svakom trenutku, a najviše su educirani u tom području i zato uvijek potražite savjet ljekarnika u samoliječenju.


Fitoterapija

Fitoterapija-liječenje biljem je postupak uporabe ljekovitih biljaka (cijelih biljaka, biljnih organa, biljnih iscpina, dakle i eteričnih ulja) sa ciljem očuvanja ili postizanja zdravlja organizma. Fitoterapija je u svojim počecima bila empirijska, temeljila se na iskustvu, sve dok se nisu počele istraživati pojedine ljekovite biljke.

Liječenje biljem sigurno je bilo prvi, a dugi niz stoljeća i jedini oblik liječenja. Činjenica, koju mnogi negiraju je da je veliki dio lijekova koji je danas u uporabi posredno ili izravno biljnog porijekla (kardiotonični glikozidi, atropin, morfij, kinin, kamfor), ali i noviji lijekovi lovastatin, paklitaksel, vinblastin, vinkristin, podofilotoksini.

Najpoznatiji lijek svih vremena sigurno je aspirin-acetilsalicilna kiselina, lijek koji je sintetskim putem dobiven prema djelatnoj tvari koja se nalazi u kori vrbe, a koji se koristi tisućama godina.

Biljka je smjesa različitih kemijskih supstancija, čiji sastav ovisi o velikom broju faktora (tlo, klima, vrijeme branja, tehnološka obrada), pa je nužno sirovinu standardizirati, a aktivne tvari izražavati u internacionalnim jedinicama, da bi se osigurala učinkovitost. Poseban problem su neprikladna mjesta sa kojih se biljke beru (moguća onečišćenja, ispušni plinovi, insekticidi, izmet) pa je nužna kontrola i to u svim fazama proizvodnje. To je razlog da se zahtjeva izrada pripravaka od sirovina biljnog porijekla  po pravilima Dobre proizvođačke prakse, jednako kao i za sve lijekove.

Mi smo zemlja sa vrlo dugom tradicijom u uporabi ljekovitog bilja u medicinske svrhe. Unutar našeg edukacijskog sustava ljekarnici, farmaceuti su jedini educirani u tom području. Oni slušaju niz kolegija vezanih upravo uz ljekovite biljke i njihov kemizam.

Farmakognozija je prirodoslovna znanost  koja se bavi proučavanjem ljekovitih sirovina bijlnog, životinjskog i mineralnog porijekla (prirodni izvori) i ona je jedna od najstarijih farmaceutskih disciplina, koja se sluša isključivo na farmaceutskim fakultetima, a koristi znanja iz botanike i kemije. Dijeli se na znanstvenu, koja se bavi isključivo istraživanjem i na primjenjenu-fitoterapiju koja u praksi koristi znanstvena saznanja. Mi u Hrvatskoj, možemo biti ponosni jer je 1896. godine utemeljen Zavod za farmakognoziju kao posebni i samostalni sveučilišni znanstveni institut, prvi takve vrste u svijetu. Mnogi drugi zavodi koji su potom osnovani u velikim znanstvenim središtima Europe utemeljeni su po uzoru na zagrebački.

Ljekovite se biljke označavaju latinskim nazivima, što olakšava rad sa njima. U svim zemljama postoje i pučki nazivi sa kojima treba biti vrlo oprezan. Pojedini krajevi koriste različito nazivlje za istu biljku ili isto nazivlje za različite biljke. Prva riječ u nazivu označava rod, a druga dio biljke.( Althae folium- list bijelog sljeza). Aktivne, djelotvorne tvari se nalaze često samo u jednom dijelu biljke, pa se onda i koristi samo taj dio i tako se i označava. Slijedeći se biljni dijelovi koriste: FLOS-cvijet; FOLIUM-list, HERBA-zelen. RADIX-korijen, RHISOMA-podanak, TUBER-gomolj, BULBUS-lukovica, FRUCTUS-plod, SEMEN-sjeme, CORTEX-kora, LIGNUM-drvo, BACCA-boba, GALLA-šiška, GEMMA-pup, SUMMITAS-cvatući vršak. Ljekovite biljke se najčešće koriste u suhom stanju, sasječene (koncizirane). Stupanj usitnjenosti se određuje pomoću sita, koji imaju točno određene dimenzije, propisane farmakopejskim propisima. Izvori za sakupljanje ljekovitog bilja su prirodna staništa i uzgoj. Danas se sve više koristi organski, ekološki uzgoj. Postoje kemijske razlike kod uzgoja, a onda o tome ovisi i djelotvornost. Danas se nastoji koristiti svježi biljni materijal i tehnologija je toliko napredovala da je sastav gotovog proizvoda gotovo identičan onom u prirodi. Na području Europske zajednice osnovane su udruge koje skrbe o kvaliteti biljnih medicinskih proizvoda i njihovih aktivnih sastavnica utemeljenim na znanstvenim dokazima. Temeljne udruge EMA i ESCOP periodično objavljuju monografije pojedinih ljekovitih biljaka koje se redovito usklađuju s najnovijim istraživanjima.

Ljekovito bilje, se osim kao čaj može primijeniti i u drugim oblicima: kapsulama, sirupima, tekućim oblicima- tinkturama, tabletama, ali i u obliku kompresa, kupki, šampona, inhalacija,mogu se koristiti i kao začini za hranu.

Kako pravilno pripremiti čaj? To ovisi o dijelu biljke koji se koristi:

INFUZI: nježni dijelovi biljke (listovi ili cvjetovi) preliju se sa proključalom vodom. Ostavi se stajati deset minuta. Procijediti i piti.

DEKOKTI: grublji dijelovi biljaka (kora, korijenje, podanci, sjemenje, plodovi) stavimo u hladnu vodu, kuhamo poklopljeno nekoliko minuta, ostavimo stajati (poklopljeno) desetak minuta. Procijedimo i pijemo.

Većina ljudi misli da su ljekovite biljke sigurne i da ne mogu izazvati štetne posljedice na ljudski organizam, što naravo nije točno. Posebno je potreban oprez kod primjene ljekovitog bilja u trudnoći i za vrijeme dojenja jer nisu obavljena nužna ispitivanja, pa većina lijekova biljnog porijekla nosi oznaku NR (not rated), što znaći treba pitati ljekarnika za savjet.


KADULJA, ŽALFIJA, KUŠ –  SALVIA OFFICINALIS, Lamicaeae 

Sa nazivljem ove ljekovite biljke treba biti oprezan, jer se kadulja u južnoj Hrvatskoj naziva pelin (pa je moguća zamjena).

kadulja3Ljekovita je kadulja višegodišnji polugrm, visine 30-70 cm sa vrlo jakim korijenom. Listovi su uski, eliptični, na dugoj stabljici. Cvjetovi su ljubičasti i razvijaju se u obliku prividnih klasova. Cvate u svibnju i lipnju. Cijela je biljka pokrivena gustim dlakama, koje joj daju sivkasto srebrnu boju. Ljekovita kadulja raste na području Mediterana, a uzgaja se u mnogim zemljama. Kod nas u Dalmaciji je samonikla biljka, vrlo važna, jer je čuvarica tla u kamenjaru. U ljekovite svrhe se koristi list i eterično ulje.

Listovi su aromatična mirisa i okusa, pomalo gorki i opori. Eterično je ulje bogato tujonom, pa je potreban oprez kod primjene. Sadržaj eteričnog ulja u listovima ovisi o zemljopisnom podrijetlu biljke(o tlu) i naravno o vremenu branja (najviše ga ima u srpnju). Cvijet kadulje je odlična paša za pčele i kaduljin med se smatra jednim od najkvalitetnijih. Na količinu i sadržaj eteričnog ulja naravno utječe i klima.

Kadulja kao lijek je u uporabi još od antičkog doba. Ime joj je dao Plinije-„salvia“ dolazi od latinske rijeći salvus=zdrav. Oduvijek se koristila kao lijek za sve bolesti. Hrvatski franjevac Emerik Pavić preveo je 1768. godine  knjigu FLOS MEDICINAE, pod nazivom CVIT LIKARIJE u kojoj govori o kadulji-žalfiji i često se citira njegova rečenica: „Cur moriatrum homo cui salvia ih horto crescit“ (Ne umire čovjek kojemu kadulja raste u vrtu). Prema Paracelsusu, Sveti Ivan Krstitelj je neposredno prije smrti posvetio kadulju zajedno sa gospinom travom, te su tim biljkama prenešena svojstva zauvijek nepromjenjiva. Ljekovita kadulja je danas dokazane djelotvornosti. Ona ima protuupalno, antiseptičko i adstringentno djelovanje pa se koristi najčešće za ispiranja usne špljine i kod upale grla. Djelatna tvar je eterično ulje pa kad se kadulja koristi u tu svrhu treba ju pripremiti kao oparak (preliti sa vrelom vodom, ostaviti pokopljeno da stoji 10-15 minuta, procijediti i sa tom tekućinom ispirati usnu šupljinu – i ono što je važno, pljunuti je, ne progutati) Kadulja se i pije, posebice kod dispeptičnih tegoba(tegobe u probavnom sustavu) i u tom se slučaju priprema drugačije, kao uvarak (prelije se hladnom vodom, kuha nekoliko minuta, ostavi se stajati 10-15 minuta i to otklopljeno, procijedi i pije). Zašto je to bitno? Eterično ulje kadulje sadrži tujon koji je štetan kad ga pijemo, ali je izuzetno koristan za lokalnu primjenu. U svakom slučaju nije preporučljivo kadulju piti kao čaj duže vrijeme (ne duže od 6 tjedana).

Ljekovita kadulja ima i estrogensko djelovanje, jer sadrži fitoestrogene pa je kontraindicirana u trudnoći i dojenju. U novije se vrijeme upravo najviše istražuje mogućnost  korištenja kadulje u menopauzi. Od davnina je poznat njen učinak na žljezde znojnice i mogućnost smanjenja znojenja (što i nije uvijek preporučljivo, jer je to način na koji se naše tijelo riješava viška topline).

Ljekovita kadulja je i vrlo cjenjeni začin i nekada se naša kadulja jako izvozila u SAD. Dodaje se u mesne i riblje proizvode kao prirodni začin. Koristi se i kao repelent (za zaštitu od ujeda komaraca) u industriji parfema.


 

Apiterapija

APITERAPIJA5Apiterapija je uporaba pčelinjih proizvoda u liječenju i preveniranju bolesti. Med je droga zoološkog podrijetla koja nastaje radom pčela radilica Apis mellifera. Med nastaje u mednom mjehuru pčele iz nektara cvjetova koje one skupljaju i prerađuju. Pomoću enzima pčela iz saharoze stvara glukozu i fruktozu, a višak vode uklanja prozračivanjem košnice. Svojstva meda ovise o biljnom carstvu iz kojeg pčela crpi nektar, pa se svojstva meda značajno razlikuju. Dužim stajanjem med postaje čvrst, a blagim grijanjem (ne viša temperatura od 50 oC) postaje opet tekuć.

POVIJEST
Uporabu meda i drugih pčelinjih proizvoda kao hrane, ali i kao lijeka možemo pratiti kroz cijelu povjest čovječanstva, u svim civilizacijama i na svim kontinentima. Najstariji dokaz zapisan je na mezopotamskoj glinenoj pločici, a i Ebersovi papirusi (nastali oko 1550 godine prije Krista- smatra se najvrednijim medicinskim pisanim dokumentima) spominju njihovu ljekovitost. U Kini i danas jednako kao i tisućama godina prije veliki značaj za zdravlje pridaju medu i drugim pčelinjim proizvodima.
Znanstvena istraživanja potvrdila su ona empirijska. Još uvijek postoje različiti stavovi prema tim proizvodima, jer ih mnogi liječnici smatraju u prvom redu živežnom namirnicom. Danas se osim meda koristi propolis, matična mlječ, pelud, vosak I pčelinji otrov. U med se dodaju ekstrakti ljekovitog bilja čime se postiže ciljana djelotvornost na pojedine organe ljudskog tijela. Danas se pčelinji proizvodi sve više koriste u medicini i zahtjeva se postavljanje standardiziranih mjerila i za poizvodnju i za manipulaciju kao i kod drugih lijekova. Stvaraju se liste indikacija bolesti koje se mogu uspješno liječiti, koje su znanstveno utemeljene, a nastoji se stvoriti kliničke protokole da bi se povečala učinkovitost.

KEMIJSKI SASTAV
Med ne može biti jedinstvenog sastava, jer mu sastav ovisi o sirovini iz kojeg ga pčele stvaraju, a ovisi i o godišnjem dobu. Kako med sadrži i peludova zrnca, pomoću njih se može odrediti koja je biljna vrsta bazna sirovina, pa zato imamo različite vrste meda: livadni, bagremov, kaduljin, kestenov…Med dobre kvalitete sadrži do 80% invertnog šećera, 16-20 % vode, 1-10 % saharoze, flavonoide, aminokiseline, organske kiseline, inulin, minerale, vitamine..

UPORABA
Med se oduvijek koristio za bolesti respiratornog sustava, kod želučano crijevnih bolesti, za liječenje rana I kožnih bolesti, hemoroida. Danas se koriste u medicinske svrhe najviše koriste propolis, matična mlječ, pelud I pčelinji otrov.

PROPOLIS
PAPITERAPIJA1ropolis nazivaju pčelinjom smolom, ali sastav propolisa je vrlo kompleksan (sadrži oko 150 sastavnica). Osim smole tu su balzami, eterična ulja, flavonoidi, minerali, cvjetni prah…Sam naziv potječe od grčkih riječi pro=prije, ispred I polis=grad što se tumači kao branitelj grada jer je primarna uloga propolisa obrana košnice od neprijatelja i spriječavanje infekcija u košnici. Prostor košnice je nasterilniji prostor u prirodi, kojim ga održava takvim upravo propolis, zbog svog antibakterijskog, antimikotskog i antivirusnog djelovanja. Istraživanja su potvrdila da takvu djelotvornost propolis ima i u ljudskom organizmu, pa ga možemo smatrati prirodnim antiinfektivom. Velika prednost propolisa je što ima i protuupalno djelovanje te djeluje zaštitno na sluznice.

 

APITERAPIJA4Matična je mlječ izlučevina posebnih pčelinjih žljezda (čeonih ili ždrijelnih), koje imaju samo pčele radilice. Služi pčelama za hranu matice i ličinaka. Da bi se mogla stvoriti mlječ mora biti dovoljno peludi, meda i vode te odgovarajuća temperatura. Matična je mlječ vrlo hranjiv, visokoenergetski proizvod koji se koristi u stanjima iscrpljenosti organizma. Povećava otpornost tijela na izazove današnjice: stres, umor, lošu ishranu.

PELUD
Pelud ili cvjetni prah su muške stanice biljaka. To su mala zrnca koja se nalaze u prašniku. Cvjetovi različitih biljaka sadrže vrlo različite količine zrnaca( od 100000-6000000). Pčela otvara prašnike kada sleti na cvijet i prah se lijepi na trbuh, formiraju se kuglice koje sprema na posebna mjesta na stražnjim nogama. Pelud se dalje obrađuje u košnici. U peludi su sve supstancije neophodne za rast i razvoj, smatra se savršenom, najpotpunijom hranom. Koristi se za jačanje organizma, u postoperativnom razdoblju, poslije kemoterapije i zračenja, te za otvaranje apetita i kod djece i kod odraslih.

PČELINJI OTROV
Na donjem dijelu tijela pčela ima žljezdu za proizvodnju otrova, sabirni mjehurić i žalac. Kod uboda čovjeka ili životinje, a sa ciljem obrane žalac se otkine od tijela i pčela ugiba. Pčelinji je otrov bezbojna tekućina, koja na zraku vrlo brzo očvrsne. Pčelinji otrov se sastoji od melitina, polipeptida sastavljenog od 26 aminokiselina i u značajno manjoj količini od apamina , polipeptida sastavljenog od 18 aminokiselina. Sadrži enzime: hijaluronidazu koja omogućava lakše prodiranje otrova u tijelo žrtve i fosfolipazu koja razara eritrocite i smanjuje sposobnost zgrušavanja krvi. Pčelinji otrov spada u skupinu jakih otrova. Koristi se lokalno protiv bolova mišića i zglobova te reumatskih bolova. Djelovanje samog uboda na čovjeka ovisi o mjestu uboda, broju uboda, kao i individualnoj osjetljivosti.

Ines Buhač mag.pharm.

Rođena u Zagrebu, gdje je završila u prvoj generaciji matematičku gimnaziju i nakon toga Farmaceutsko-Biokemijski Fakultet. Redovni je predavač na tečajevima za obveznu edukaciju farmaceuta, aktivni sudionik svih stručnih savjetovanja i kongresa u Hrvatskoj. 1997 koautor knjige VITAMINI I MINERALI namjenjene ljekarnicima, a 2000 koautor knjige VITAMINI I MINERALI, istine i predrasude, namjenjenu liječnicima. 2010 koautor stručne knjige FORMULAE MAGISTRALES CROATICA koja je bazični priručnik za magistralnu recepturu u ljekarnama.

2012 sudjeluje u stvaranju knjige PERSON IN MEDICINE AND HEALTH CARE. 2012 koautor knjige SUVREMENE SPOZNAJE IZ PALIJATIVNE MEDICINE-uloga ljekarnika u palijativnoj skrbi. Dobitnik je Diplome HFD u znak priznanja za aktivnost u struci i nagrade Mr. Ph. Antun Karlovac” kao  znak priznanja za posebni doprinos ljekarničkoj praksi


LIJEKOVI  I  INTERNET

Kaže se da zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu – da ozdravi. Čovjek suočen s bolešću želi saznati što više informacija o svojoj bolesti, simptomima, mogućnostima liječenja i iskustvima drugih oboljelih. Posljednih desetljeća porasla je svijest pojedinaca o odgovornosti za vlastito zdravlje, pa su nam informacije o zdravlju i očuvanju zdravlja, o najčešćim bolestima i stanjima te mogućnostima liječenja i prevencije, zanimljive i dok smo zdravi.  Edukativne brošure za pacijente, televizija i internet  velik su doprinos  zdravstvenoj edukaciji stanovništva, a i zdravstveni stručnjaci slažu se da je edukacija važan dio liječenja. U svakodnevnoj liječničkoj praksi jedan od osnovnih zadataka liječnika je upravo pružiti svojim pacijentima pravu i korektnu informaciju o bolesti, simptomima, i načinu liječenja, no problem je nedostatak vremena. To je posebno  važno kod lijekova, jer su opravdanost uzimanja i pravilna uporaba uvjeti da bi liječenje bilo uspješno. Informacije o lijekovima do javnosti dolaze putem medija, a oglašavanje i informiranje regulirano je Zakonom o lijekovima , koji propisuje da ono treba biti objektivno, sa svrhom poticanja racionalne farmakoterapije i da ne smije dovoditi u zabludu. (oglašavati se mogu samo lijekovi koji se izdaju bez recepta.). Bolesnik može informacije o lijeku dobiti od svog liječnika , u ljekarni od farmaceuta ili iz priložene upute uz lijek. Česta neispravna uporaba lijekova nameće zaključak da je potrebno poboljšati prijenos informacija i savjetovanje o lijekovima. Za savjet se uvijek možete obratiti vašem ljekarniku,  koji je najpristupačniji zdravstveni stručnjak , dostupan cijeli dan, bez najave, a ujedno i zadnji kojeg bolesnik posjećuje prije uporabe svog lijeka. No, nekad želimo  više, brže i dostupnije.

Internet kao jeftino i brzo sredstvo komunikacije postao je izvor velikog broja informacija za sve profile zainteresiranih, od laika do zdravstvenih stručnjaka i znanstvenika.  Procjenjuje se da danas ima više od 1,000.000 web-stranica posvećenih zdravlju i bolestima. U informiranju o lijekovima Internet svakako ima prednost zbog količine informacija i brzine kojom se do njih dolazi, no tu se kriju i opasnosti , jer je laiku teško procjeniti vjerodostojnost i važnost podataka te objektivnost informacije.  Radna skupina Vijeća Europe, naša Agencija za lijekove i medicinske proizvode, kao i farmaceutske međunarodne udruge podržavaju uporabu elektroničke tehnologije , no upozoravaju i na moguča štetna djelovanja i posljedice za bolesnike,  koje Internet u području zdravstva i ljekarništva može izazvati Koje su to opasnosti ?

Prije svega, u mnoštvu informacija o lijekovima postoje i one koje su obmanjujuće , vrlo često pristrane, nepotpune i /ili netočne. Posebno treba biti oprezan s informacijama o lijekovima koje obečavaju brze i senzacionalne rezultate , s izjavama o „ čudesnom ozdravljenju“ i tajnim receptima,  tvrdnjama kako je lijek prikladan za širok raspon različitih bolesti ili za svakoga.

Kako se snaći u toj „šumi“ nepreglednih informacija i kako odabrati one koje su stručne, kvalitetne,   pouzdane, cjelovite i ažurirane ?  Internetska stranica trebala bi sadržavati vjerodostojne podatke o stručnim kvalifikacijama te imenu autora ili organizacije , a informacije biti ažurirane ili korigirane u novije vrijeme. Također  trebaju biti uravnotežene, tj. uz prednosti navoditi i loše strane i rizike. O informacijama koje ste prikupili na Internetu razgovarajte sa svojim liječnikom ili ljekarnikom. Pouzdani izvori informacija su od službenih zdravstvenih ustanova, nadležnih državnih tijela u području zdravstva (npr. HALMED, Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode), farmaceutskih tvrtki (iako nude isključivo informacije o svojim proizvodima), te ovlaštenih liječnika i ljekarnika. Objektivnost, pouzdanost i kvalitetu medicinskog sadržaja na Internetu garantira međunarodni certifikat HON code (Health on the Net) , posjeduje  ga npr. zdravstveni portal PLIVAzdravlje.hr . HALMED je nedavno na svojoj internetskoj stranici objavio  internetske stranice koje nude više konkretnijih informacija  o Internetu i lijekovima.

Posebnu opasnost predstavlja ilegalna kupovina lijekova putem Interneta (u  Hrvatskoj  za sada takva prodaja lijekova  nije dozvoljena).

 

KOJE SU OPASNOSTI NARUČIVANJA LIJEKOVA PUTEM INTERNETA ?

Bez osobnog kontakta pacijenta sa liječnikom i ljekarnikom ne može se utvrditi je li izabrani lijek pravi izbor za pacijenta ili će možda biti neučinkovit ili čak štetan. Nedostaju i važna upozorenja o kontraindikacijama, nuspojavama i interakcijama  s drugim lijekovima, te   nema garancije da lijek koji pacijent kupuje Internetom posjeduje tražene standarde za kvalitetu, sigurnost i učinkovitost ( iako to u oglasu tvrdi da ima ). Može se dogoditi da pacijent već uzima lijek sa istim aktivnim sastojcima kao i onaj koji naručuje putem Interneta  i na taj način bez znanja i kontrole liječnika i ljekarnika može uzeti veću dozu od propisane. Lijek iz druge zemlje može imati isto ime a drugačiji sastav, kao i neki pacijentu poznati lijek u njegovoj zemlji. Oglas o prodaji lijeka na Internetu možda nije prošao nikakvu kontrolu i može govoriti o čudesnim učincima lijeka koji nisu točni i dokazani. Također nema garancije da je lijek prije stavljanja u promet pravilno čuvan i uskladišten.

Najveći rizik za zdravlje  je nabava krivotvorenih lijekova, a glavni izvor krivotvorenih lijekova u svijetu je ilegalna prodaja putem Interneta. Što je krivotvoreni lijek ?   Zakon o lijekovima definira krivotvoreni lijek kao lijek koji je u cilju prijevare krivo označen s obzirom na identitet i / ili  porijeklo, a može sadržavati ispravne ili krive sastojke , može biti bez djelatnih tvari ili sadržavati pogrešne ( obično manje ) količine te može biti pakiran u krivome ili krivotvorenome  pakiranju.  Ako lijekovi uopće ne sadrže djelatnu tvar ili je ona u manjoj količini od navedene, upitna je njihova terapijska vrijednost, a ako sadrže toksične tvari , mogu  ozbiljno narušiti zdravlje, pa i  uzrokovati smrt pacijenta. Krivotvoreni lijekovi  proizvode se i distribuiraju od strane neovlaštenih osoba, isključivo u svrhu stjecanja profita. Najčešće se  krivotvore lijekovi za poboljšanje stila života , tzv.  ”life-style” lijekovi, primjerice hormoni, lijekovi za mršavljenje, za smirenje, za depresiju te lijekovi namijenjeni liječenju erektilne disfunkcije ( impotencije ). Nabavljajte isključivo lijekove koji su odobreni u RH i to na ovlaštenim prodajnim mjestima (ljekarne i tzv. specijalizirane prodavaonice za prodaju lijekova ), a ne  nekim drugim ilegalnim kanalima. Tako ćete biti sigurni da ste dobili  kvalitetan i  provjeren lijek, uz stručni savjet kvalificiranog stručnjaka.   U našoj je zemlji stroga kontrola prometa lijekovima. Po završetku postupka utvđivanja kakvoće, djelotvornosti i sigurnosti primjene , lijek  dobiva  odobrenje za stavljanje u promet ,    te distribucijom  putem  ovlaštenih veledrogerija dolazi u ljekarne.  Svi domaći proizvođači, kao i  veledrogerije koje uvoze strane lijekove, dužni su svaku seriju svakog lijeka dati na kontrolu . Laboratorij za kontrolu lijekova u Agenciji za lijekove i medicinske proizvode ispituje sadržaj i količinu sastojaka , pa ne postoji bojazan da ćete dobiti krivotvoreni lijek ako ga nabavite u ljekarni.

Budući da  takav sustav  distribucije osigurava promet  samo odobrenih lijekova, krivotvorine pronalaze druge putove do lakovjernih potrošača. Prodaja putem oglasa u novinama ili Internetom ,  ponekad popraćena izjavama o ”čudesnom” ozdravljenju , tvrdnjama da je lijek  za  široki raspon bolesti ili za svakoga , daje sumnju u krivotroreni lijek.  Sumnju može potvrditi i nerealno niska cijena.

Neosporna je uloga interneta u informiranju o zdravlju, bolestima i liječenju, no nikako ne može zamijeniti  stručni savjet i upute profesionalaca – liječnika i ljekarnika.

      Zapamtite da naručivanjem lijekova internetom izlažete svoje zdravlje velikom riziku. O liječenju lijekovima konzultirajte svoga liječnika i  ljekarnika, a lijekove nabavljajte isključivo u ljekarni.

 

Bezreceptni lijekovi

Bolujete li od neke kronične bolesti za koju vam je propisana redovita terapija, morate voditi brigu da na ostanete bez vašeg lijeka ( sada je to olakšano od kad postoje e-recepti i mogučnost ponovljivog recepta). No, što ako vas iznenada zaboli zub, uhvati prehlada ili kašalj, glavobolja, povišena temperatura, problemi sa želucem nakon preobilnog obroka..? Ljekarna je često prvo mjesto kuda će se osoba sa zdravstvenim problemom uputiti po savjet i stručnu pomoć. Nakon što Vas sasluša, ljekarnik će Vas, ako je potrebno, uputiti liječniku, ili će Vam savjetom i odabirom prikladnog lijeka pomoći da riješite svoje lakše zdravstvene tegobe. U tu svrhu, ponuditi će Vam neki lijek za koji nije potreban liječnički recept. Ukoliko su Vaše tegobe ozbiljnije ili ako nakon nekoliko dana ne dolazi do poboljšanja, morat ćete se obratiti svom liječniku, koji će vam vjerojatno propisati neki jači lijek na recept.

Podjela lijekova na recept i bez recepta

Područje odobravanja lijekova u RH strogo je regulirano i usklađeno sa pravnim stečevinama EU. Odobravanje lijekova i stavljanje u promet u nadležnosti je Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED). Zakonom o lijekovima, lijekovi su razvrstani u dvije kategorije prema načinu izdavanja – oni koji se mogu izdavati samo na liječnički recept (R) i oni koji se mogu izdavati bez recepta (BR).

Većina lijekova ima status R , tj. treba ih uzimati pod nadzorom liječnika, oni su namijenjeni bolesnicima za određeno stanje organizma i zato moraju biti propisani od liječnika na recept.

Lijekovi koji su dokazano sigurni za uporabu u samoliječenju, dakle za koje ne treba prethodna liječnička preporuka, u prikladnom pakovanju i jačini, dobivaju status BR i mogu se u ljekarnama nabaviti bez recepta. Izdavanje manjeg broja takvih lijekova dozvoljeno je i u drogerijama, tzv. ” specijaliziranim prodavaonicama za promet na malo lijekovima”. U Hrvatskoj se lijekovi, za sada, ne mogu nabaviti na policama trgovina , benzinskim crpkama ili automatima, kao što je slučaj u nekim državama. Struka smatra da je dobro da su ljekovi samo u ljekarni i upozorava na opasnost od samoliječenja bez stručnog savjeta. Loš odabir lijeka može ugroziti zdravlje bolesnika i uzrokovati nepotreban trošak.

Bezreceptni lijekovi su, od proizvodnje do stavljanja na tržište, podvrgnuti jednako strogoj kontroli kao i svi ostali lijekovi, a pošto su namijenjeni samoliječenju u kraćem periodu, količina i jačina lijeka u pakovanju je uglavnom manja u usporedbi sa istim ili sličnim lijekom koji se dobiva na recept. Obično je i slobodnije dizajnirana ambalaža, a dozvoljena je i njihova medijska promidžba.Tekst priložene upute unutar ambalaže napisan je na jednostavan i laiku razumljiv način . Lijekovi u slobodnoj , bezreceptnoj prodaji nazivaju se i OTC-lijekovi (prema engleskom nazivu Over The Counter), te ih treba razlikovati od dodataka prehrani (za razliku od lijekova , oni ne moraju imati znanstveno potvrđenu djelotvornost).

Rastući trend samoliječenja u cijelom svijetu posljednih godina događa se i u nas. Razvojem informatičke tehnologije korisnicima su sve više dostupne informacije o lijekovima i načinima liječenja, pa samoliječenje postaje važan dio zdravstvene skrbi. Pacijent dobiva, uz savjet ljekarnika , jednostavno i brzo, najbolju moguću terapiju za lakše zdravstvene tegobe, a štedi se i zdravstveni proračun.

Oprez kod samoliječenja

Pojačan oprez pri davanju odobrenja za BR lijek potreban je jer time lijek postaje dostupan bolesnicima bez posjete liječniku, za zdravstvene tegobe koje on sam ili uz pomoć farmaceuta, dijagnosticira i prati uspjeh liječenja. Moguče opasnosti su npr. postavljanje krive dijagnoze i time odgađanje postavljanja prave , nepotrebno uzimanje bez kliničke koristi, a nikako nije zanemariva ni mogučnost neželjenih interakcija s drugim lijekovima koji se uzimaju. O OTC lijekovima informirati se može u medijima, najviše iz reklama, no za sigurnu uporabu to nije dovoljno. U ljekarni će vas savjetovati o odabiru najprikladnijeg OTC lijeka za vašu zdravstvenu tegobu, a možda će vam i uskratiti izdavanje i poslati liječniku. Napomenite i ostale lijekove koje uzimate kako bi vas upozorili na ev. nuspojave i moguče inkompatibilnosti i interakcije, te odredili optimalnu dozu i trajanje terapije. Važno je znati da se OTC lijekovi u samoliječenju u pravilu koriste samo za kratkotrajno liječenje (3 do 10 dana), a traju li simptomi duže vrijeme ili ne prolaze nakon terapije potrebno je potražiti pomoč liječnika.

U posljednje se vrijeme povečava broj lijekova koji se mogu nabaviti bez recepta. To su lijekovi npr. za alergiju, kašalj, prehladu, za bolove, kapi za nos, lijekovi za pobiljšanje cirkulacije, protiv bolne menstruacije, za lokalno liječenje gljivičnih oboljenja, reumatskih i mišićnih bolova, za kratkotrajno liječenje želučanih tegoba, za lakšu probavu, neke vrste kapi za oči, za upaljeno grlo, za probleme s prostatom, za vaginalne infekcije, za herpes. Time lijekovi postaju dostupniji, no da bi od njih bilo koristi i da se izbjegnu moguće loše posljedice od neodgovornog samoliječenja – svakako se posavjetujte sa vašim ljekarnikom.

MELITA PETROVIĆ, mag.pharm.

Rođena u Zagrebu gdje je i diplomirala na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Cijeli radni vijek provodi u javnom ljekarništvu, a dugi niz godina aktivna je u Hrvatskom farmaceutskom društvu (HFD) i predavač je na stručnim skupovima. Svoje stručne aktivnosti usmjerila je na provođenje ljekarničke skrbi te savjetovanju pacijenata pri uporabi lijekova. Autor je mnogobrojnih članaka u stručnim časopisima, javnim glasilima i elektroničkim medijima, te brošure ” Živjeti s lijekovima” u okviru javnozdravstvene kampanje .


Kamilica

(Titrica, Maternjak, Kokotnjak, Bijeli žabljak, Gamilica, Bijela rada- MATRICARIA  RECUTITA, Asteraceae)

je jednogodišnja, samonikla zeljasta biljka, visine 30-60 cm. Lišće je višestruko, perasto, urezano i vlaknasto. Stabljika je razgranata. Cvjetna se glavica sastoji od mnogobrojnih jezičastih bijelih latica. Žuti, cjevasti cvjetići su pri dnu srasli u cijev. Cvijeta krajem travnja i u svibnju.

kamKamilica je univerzalni lijek naših baka i sigurno jedna od najpoznatijih i najuporabljavanijih ljekovitih biljaka na svijetu. Uporaba kamilice je vrlo raširena, kako u narodnoj, tako i u službenoj medicini. Njena se uporaba može pratititi od davnina. Egipćani i Grci dobro su znali za njena ljekovita svojstva.
Plinije i Dioskorid spominju je kao najvažniju ljekovitu biljku. Kamilica je jedna od “Devet svetih biljka” u drevnom anglo – saksonskom manuskriptu “Lacnunga”.

Oduvijek se koristila za ublažavanje tegoba probavnog sustava, te kao protuupalno sredstvo izvana, na koži i sluznicama.

Cvjetovi kamilice sadrže kao aktivne tvari: eterično ulje (0.3 – 1.9%) proazulene kao matricin i matricarin, koji u procesu destilacije prelaze u azulene,  flavonoide (do 6%) kaošto je apiginin-7-glucoside (0.5%) , apigenin i  luteolin,  seskviterpenski laktoni kao što je matricin (0.03 – 0.2%),  kumarine (0.01% – 0.08%) kao što je  herniarin i umbelliferon, fenolnu kiselinu i polisaharide.

Pod imenom kamilica kriju se dvije ljekovite vrste: rimska kamilica – Chamaemelum nobile (L.) All. (= Anthemis nobilis L.) i njemačka kamilica – Chamomilla recutita (L.) Rauschert (= Matricaria recutita L.).  Ono po čemu se ove dvije vrste kamilice razlikuju je eterično ulje- rimska sadrži prozirno ulje bogato esterima, a eterično ulje njemačke kamilice je plave do plavo-zelene boje koja potječe od kamazulena. Na našim se prostorima najčešće koristi njemačka kamilica.

Na našim se prostorima najčešće koristi čaj od kamilice, a priprema se kao infuz: 4-5 gr (1 čajna žlica suhih cvjetnih glavica) prelije se sa 150-200 ml vrele vode, i ostavi stajati 10 minuta Procijedi se i pije nekoliko puta dnevno.

Oblozi – Za obloge se uzima 8-10 g(1 velika žlica suhih cvjetnih glavica)prelije se sa 150-200 ml vrele vode i ostavi stajati 10 minuta poklopljeno. Nanosi se na kožu direktno pomoću vate ili se rade oblozi od kompresa sterilne gaze natopljene svježim infuzom.

Kupka-  Šaka cvjetova osušene kamilice, samostalno ili u kombinaciji s biljem poput lavande i nevena umiruje kožu, opušta mišiće, uklanja napetost i stres.  Kamilica se smatra sigurnom, netoksičnom ljekovitom biljkom. Vrlo rijedko se pojavljuje alergijska reakcija.

 

Ines Buhač mag.pharm.

Rođena u Zagrebu, gdje je završila u prvoj generaciji matematičku gimnaziju i nakon toga Farmaceutsko-Biokemijski Fakultet. Redovni je predavač na tečajevima za obveznu edukaciju farmaceuta, aktivni sudionik svih stručnih savjetovanja i kongresa u Hrvatskoj. 1997 koautor knjige VITAMINI I MINERALI namjenjene ljekarnicima, a 2000 koautor knjige VITAMINI I MINERALI, istine i predrasude, namjenjenu liječnicima. 2010 koautor stručne knjige FORMULAE MAGISTRALES CROATICA koja je bazični priručnik za magistralnu recepturu u ljekarnama.

2012 sudjeluje u stvaranju knjige PERSON IN MEDICINE AND HEALTH CARE. 2012 koautor knjige SUVREMENE SPOZNAJE IZ PALIJATIVNE MEDICINE-uloga ljekarnika u palijativnoj skrbi. Dobitnik je Diplome HFD u znak priznanja za aktivnost u struci i nagrade “Mr. Ph. Antun Karlovac” kao znak priznanja za posebni doprinos ljekarničkoj praksi